08.12.2021. / Savjeti
Žižula (Zizyphus jujuba) je voćna vrsta koja raste na našem mediteranskom uzgojnom području, a pripada porodici Rhamnaceae te rodu Zizyphus. Potječe iz Indije i Kine gdje je među najzastupljenijim voćnim vrstama po brojnosti. U Kini se uzgaja u plantažnom obliku, uglavnom kao stablašica niskog debla. Kod nas su je po svemu sudeći donijeli pomorci iz dalekih istočnih krajeva, tako da u okolici Skradina imamo pojedinačna stabla starosti i više stotina godina. U prošlosti je svaki jadranski ljetnikovac imao u svom vrtu stablo žižule zbog dekorativnosti, ali i nutritivne vrijednosti za koje su vlasnici itekako dobro znali. S obzirom na to da se uzgaja pojedinačno u vrtovima ili u posljednje vrijeme u konsocijaciji sa maslinama od juga Dalmacije pa do sjevernog dijela Istre, ima različite nazive poput žižola, čičindula, čičimak, kineska datulja i slično.
To je višegodišnja listopadna voćka, bazitonog karaktera, što znači da producira veliki broj izdanaka pa je prirodni uzgojni oblik grm. U plantažnom uzgoju formira se stablo s niskim deblom koje doseže visinu do 5 m i ima vrlo gustu krošnju s povijenim granama na kojima su trnoviti izboji koji su i dobar obrambeni mehanizam od određenih životinja. Jako su izraženi u mladenačkom-juvenilnom stadiju kod biljaka uzgojenim iz sjemena, a kasnije se smanjuju. Kod novijih selekcija žižula ih i nema ili su u malom postotku. Na granama se nalaze rodni čvorovi iz kojih se početkom vegetacije razviju 3-4 izboja dužine 20-30 cm. Na njima se razvijaju duguljasti, kožnati i blago nazubljeni listovi u čijim pazušcima su maleni dvospolni cvjetovi. Vrlo je dekorativna voćka koja cvate u svibnju i lipnju, a plodovi dozrijevaju krajem kolovoza i tijekom cijelog rujna do polovice listopada. Na istim rodnim izbojima imamo cvjetove i plodove. Plodovi su jajasti i izduženi poput plodova različitih sorata maslina. Pokožica ploda mijenja boju od zelene do crveno -narančate do smeđe boje. Meso ploda je svijetle žuto-zelene boje, slatko kiselog okusa.
Razmnožavanje
Razmnožava se vegetativnim i generativnim načinom.U narodu je uvriježeno da se vrlo teško prima prilikom sadnje. S obzirom na to da je vegetativni način širenja ove voćke putem izdanaka vrlo raširen, izdanak s vrlo malo korjenovih dlačica odvojen od matične biljke je osjetljiv. Potrebno ga je presaditi u kontejner s dobrim supstratom i tako držati i njegovati jednu godinu. Samo takva sadnica kasnije daje sigurnost kod sadnje na stalno mjesto. Vegetativno se razmnožava zrelim i zelenim reznicama kao i in vitro u posebnim uvjetima proizvodnje. Na ovaj način se prenašaju svostva matičnih biljaka u potpunosti. Za razliku od većine drugih voćnih vrsta, generativnim načinom razmnožavanja (iz sjemena)
dolazi vrlo brzo u rod (već u drugoj godini). Ovim načinom se u potpunosti ipak ne prenašaju svojstva matičnih biljaka. Sjemenjaci se uglavnom koriste kao podloge za cijepljenje željenih sorata.
Uvjeti za uzgoj
Podnosi jako dobro visoke temperature tijekom ljeta (preko 40°C, ali i vrlo niske tijekom zime (preko – 25°C). Osjetljiva je na jake udare vjetra te na jako karbonatna tla. Dobro uspijeva na dubokim, lakšim i plodnim tlima. Uz dobre agrotehničke mjere uzgoja (rezidba, gnojidba, navodnjavanje) daje vrlo visoke prinose i vrlo kvalitetne plodove, čija cijena na našem tržištu doseže i do 40,00 kn po kg.
Značaj žižule u eko proizvodnji
Naročito je interesantna kao voćka za ekološki uzgoj kao i za uzgoj u konsocijaciji s drugim mediteranskom voćnim vrstama poput masline. Naime, na njoj obitava muha Carpomia incompleta koja pogoduje razvoju predatorske osice Psyttalia (Opius) concolor. Predatorska osica P. concolor je endoparazit i parazitira ličinke maslinine muhe (Bactrocera oleae). Ženka predatorske osice P. concolor polaže jaja (jedno ili više) u žrtvu koja pri tome ostaje živa. Najčešće parazitira ličinke trećega stupnja, ali može napasti i ličinke drugoga, a katkad i ličinke prvoga stupnja. Parazitirana ličinka maslinine muhe kukulji se normalno. Ličinke osice P. concolor razvijaju se na račun ličinki maslinine muhe. Kukulje se unutar domaćinove kukuljice koju nakon završene preobrazbe napuštaju. Stoga se preporuča u nasade maslina saditi i do 5% sadnica žižula pojedinačno ili u redovima.
Hranjiva vrijednost plodova
Plod se jede svjež, te djelomično ili potpuno osušen. Također, od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakije. Plod se preporučuje zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, antioksidansa, do celuloze. Preporuča se za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Plodovi, lišće i kora žižule koriste se u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova i čajeva.Temeljem istraživanja grupe znanstvenika:R. Vidrih, N. Poklar Ulrih, Ž. Prgomet, J.Hribar sa Sveučilišta u Ljubljani (Biotehnički fakultet) te s Veleučilišta u Rijeci (Poljoprivredni odjel) ustanovljeno je da zreli plod žižule sadrži:
42,25% vode
44,00% topive suhe tvari
Mezokarp sadrži u suhoj tvari:
36,50% glukoze
33,40 fruktoze
0,22 saharoze
87,9 mg/100g askorbinske kiseline
39,4 mg/100g dehidroaskorbinske kiseline
U mezokarpu ima:
1,1% proteina
1,2% ukupni fenola
1,7% pepela
12,4% netopivih vlakana
6,7% topivih vlakna
Sjemenka ima 2,5% ukupne masti
Sorte žižula
U svijetu je poznato oko 400 različitih sorata žižula. Kod nas su od davnina u uzgoju sorte sitnih plodova za koje i nemamo pojedinačna imena. Uglavnom su to populacije različitih tipova ovisno o uzgojnom području. Zadnjih godina je obavljena i introdukcija kineskih sorata krupnijih plodova kruškolikog i jabukolikog oblika od kojih su najpoznatije Li i Lang.
Sorta Li
Okruglog ploda
Prosječna masa ploda je 25 do 33g (u 1kg prosječno oko 30 do 40 plodova)
Sorta Lang
Kruškolikog ploda
Prosječna masa ploda je 14 do 16g (u 1kg prosječno oko 60 do 70 plodova)
U Kini su selekcijskim radom dobivene i sorte bez koštice.
ZAŠTO UZGAJATI ŽIŽULE
.